Srednju školu završio je u Rijeci, a prestižnu Vojnu akademiju u Beču. Tijekom revolucionarnih zbivanja 1848. i 1849. borio se u Italiji, 1859. napustio je vojnu karijeru i vratio se u Rijeku.
Politički se zalaže za autonomnu Rijeku kroz jače povezivanje s Ugarskom zbog pogodnog geografskog i gospodarskog položaja grada. Predstavnik je Rijeke 1869. u ugarskom parlamentu. Postao je vođa riječkog ogranka Mađarske liberalne stranke.
Kao dugogodišnji uspješni gradonačelnik, od 1872. do 1896. pokrenuo je izradu generalnog urbanističkog plana, veliko nasipavanje obale i izgradnju lučkih gatova. Rijeka je dobila modernu lučku infrastrukturu, novi željeznički kolodvor i prugom je povezana s Bečom, Budimpeštom, Ljubljanom, Zagrebom i Trstom. Osnovani su: Prirodoslovni muzej, Gradski muzej, Komunalno kazalište, kulturno udruženje„Književni krug“, javna biblioteka. Period Ciottinog mandata smatra se “zlatnim godinama”.
U to vrijeme u Rijeci su bila 22 konzulata, dvadesetak hotela i čak devet kina. 1896. podnio je ostavku zbog neslaganja s centralističkom politikom i ugroze autonomnog statusa Rijeke. Car Franjo Josip I. odlikovao ga je Redom Svetog Stjepana, a talijanski kralj Redom Svetog Maura i Lazara.