Odvjetnik, umjereni član autonomne stranke te je 1901. zamijenio Maylendera na položaju gradonačelnika i predsjednika stranke. Ubrzo Vio daje ostavku zbog zdravlja, no nakon oporavka, Zastupništvo (Rappresentanza civica) ga 1910. ponovno bira za gradonačelnika što uspješno obavlja do 1913. godine i konačne ostavke.
Vio je sudjelovao u kulturnim događanjima i bio među utemeljiteljima (tajnik i prvi predsjednik) Književnog kruga (Circolo letterario) koji djeluje od 1893. do 1914. kao najvažnije kulturno udruženje u gradu i okuplja talijanske kulturne djelatnike koji priređuju predavanja o talijanskoj književnosti, izdaju časopis La vita fiumana (Riječki život) i La Vedetta (Straža) te organiziraju festival riječkih pjesama u kazalištu.
Sahranjen je u neogotičkom mauzoleju Bakarčić-Vio, autora Giuseppea Doriga i kipara Donata Barcaglije.