Njegov otac Lorenzo doselio se iz Livorna u Italiji te je postao najjači trgovac drvom u Rijeci. Tu se i oženio s jednom od kćeri Andrije Ljudevita Adamića, Adrijanom Marijom Adamić.
Nakon osnovne i srednje škole, budući gradonačelnik odlazi u Beč na Vojnu akademiju. Tijekom revolucionarnih 1848. i 1849. godine borio se u Italiji, a zatim i služio vojnu službu u Veroni i Veneciji. Nakon poraza austrijske vojske u bitci kod Solferina 1859. godine, napustio je vojsku te se vraća u rodni grad i započinje uspješnu političku karijeru.
Prva značajnija odluka gradonačelnika Rijeke bila je izrada generalnog urbanističkog plana. To dokazuje da je na sustavan i planski način pristupio razvoju grada. Plan je dovršen 1874. godine. Sačuvan je i nalazi se u arhivu Instituta za urbanizam. Predviđao je veliko nasipavanje obale i izgradnju gatova te izgradnju željezničkog kolodvora, a što je uglavnom i ostvareno.
Prema tom planu, Guvernerova se palača trebala izgraditi na prostoru današnje kapucinske crkve i Žabice pa sve do Riječkog nebodera, a izgrađena je na drugom mjestu i u znatno manjim gabaritima. Nova gradska vijećnica trebala je biti još veća od planirane Guvernerove palače i nalaziti se sve od današnje Krešimirove ulice do Pomorskog fakulteta. Između ta dva objekta planirana je izgradnja monumentalnog Gradskog muzeja. Uspjelo se izvesti park na Mlaci te novo kazalište.
Rijeka je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, sve do Prvog svjetskog rata bila kozmopolitski grad koji je privlačio mnoge investitore, bogate ljude, ali zbog razvoja industrije i tisuće radnika ne samo iz bližih krajeva nego iz gotovo cijele Europe. Samo u dvadeset godina, od 1880. do 1900. godine, broj stanovnika se gotovo udvostručio, s 20 981 na 38 955 stanovnika.
Industrija je bilježila konstantan i znatan rast, a u gradu su izgrađene brojne znamenite građevine koje i danas čine najvažnije gradske znamenitosti. Osim hrvatskog i talijanskog na gradskim se ulicama svakodnevno govorilo mnogo jezika, mađarski, njemački, engleski, slovenski, češki, slovački, srpski, francuski, poljski, rumunjski i drugi. Rijeka je s obzirom na svoj specifičan status bila prvorazredno političko pitanje u cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Izvor