Njegov otac Marko Valentinov bio je rodom iz Kranjske, a u Rijeku je stigao kao trgovac koncem osamnaestog stoljeća. Oženio je Riječanku Tereziju Lusser 1795. godine, a status punopravnog riječkoga građanina stekao je 1801.
Povjesničar rođen je u zgradi koja je stajala na mjestu današnje robne kuće Varteks. Cijeli trg danas nosi njegovo ime, a u doba njegova dolaska na svijet kao obiteljsko boravište bila je upisana adresa Vicolo dell’Erbe br. 223. Prevoditelj Oskar Kisić, koji na žalost nije uspio prevesti cijelo njegovo djelo s talijanskoga na hrvatski jezik, taj je prostor pred kućom (Piazza dell’Erbe) preveo kao Zeleni trg stoga što je ondje bila nekoć glavna gradska tržnica.
Nakon osnovnog i gimnazijskog školovanja, povjesničar odlazi na studij prava u Zagreb. Nakon završetka školovanja vraća se u Rijeku i zapošljava se u općinskim službama. Radio je kao odvjetnik i sudac. U šezdesetoj godini života počinje primati mirovinu u svojstvu carskog ministarskog savjetnika. Umirovljeničke dane je proveo u Rijeci marljivo prikupljajući građu za povijest grada i bliže okolice. Živio je u kući u današnjoj Verdijevoj 11.
U potrazi za riječkim povijesnim vrelima, posjetio je arhive u Beču, Grazu, Veneciji, Udinama, Devinu, Trstu, Gorici, Ljubljani, Pazinu, Rovinju i drugdje. Dopisivao se s mnogim povjesničarima toga doba pa je znao I. Kukuljevića Sakcinskog, B. Benussia, P. Kandlera, J. Volčića…
Premda je njegov rukopis ostao nedovršen, općinsko vijeće Rijeke je donijelo odluku u srpnju 1894. da se djelo objavi. Stručna komisija na čijem je čelu bio Aladar Fest, povjesničar i riječki gimnazijski profesor u travnju 1896. priredila je rukopis za tisak. Memorie per la storia della liburnica città di Fiume tiskane su povodom proslave tisućite obljetnice postojanja Ugarskoga Kraljevstva. Gotovo 900 stranica povijesti u tri knjige otisnuto je u tiskari E. Mohovicha. Zanimanje Riječana bilo je golemo te je djelo otisnuta u nakladi od 2000 primjeraka ubrzo rasprodano.
Izvor