Nakon mature 1937. godine u Sušačkoj gimnaziji upisuje studij prava u Zagrebu.
Antifašista, 1941. uhapšen te zatvoren u Sušaku, potom Rijeci i Trstu pa interniran na Tremite. Po kapitulaciji Italije u provinciji Macerata organizira i vodi pokret otpora.
Studij prava završava u Camerinu u Italiji te se u jesen 1946. vraća u Rijeku. Radio na Ekonomskom i Pravnom fakultetu u Rijeci. Bio je dekan Ekonomskog fakulteta pa Pravnog fakulteta te rektor riječkog Sveučilišta (1976.-78.).
Pored sveučilišne karijere aktivan je u književnom životu pišući na čakavštini. Objavljivao je pjesme, pripovijesti, humoreske, crtice i kozerije Kvadri (1959.), Sakakoveh nas je (1961.), Zibrane pesni (1971.), Takvi smo, pa što? (1975.), Opasne riječi (1989.), Svet bi bil lep (1995.) i Stare i nove besedi (1999.).
U riječkome HNK-u 1975. izvedena je njegova jedina drama, uspješnica, komedija Šete bandjere ili Prevrtljivac.
Bavio se i prevođenjem s talijanskoga, na liburnijsku je čakavštinu, preveo Ruzzanteovu komediju Mušica pod naslovom Muškardin.
Lokacija grobnog mjesta: TRSAT (D-6-10)