Hinko Emili bio je vrlo uspješan i cijenjen na svom polju. Upravitelj Doma narodnog zdravlja na Sušaku (1931.-1942.), voditelj Epidemiološkog odjela Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu (1949.-1959.), potom voditelj Higijensko-epidemiološkog odjela Zavoda za zaštitu zdravlja u Rijeci (1959.-1972.), te predstojnik Katedre za higijenu i socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci (1960.-1972.), gdje je bio redoviti profesor od 1965. godine.
Značajne radove vodio je na suzbijanju malarije na Krku i Hrvatskom primorju, te na izučavanju crijevnih zaraza koje se šire vodenim tokovima.
Bio je počasni član Zbora liječnika Hrvatske i aktivan fotoamater. 1970. godine dobiva nagradu Grada Rijeke za životno djelo.